Djole
25.03.2009., 20:43
Celer (Apium graveolens )
Porodica : Umbelliferae Zemlja porijekla: Europa, Azija, Afrika, J. Amerika
Pogodno mjesto : Suncano do polusjenovito
http://i44.tinypic.com/k5csg.jpg
Celer je dvogodisnja zeljasta biljka, 20 - 60 cm visoka, sa tamnozelenim cvrstim listovima. Iz cvrstog loptastog korijena izrastaju razgranato suplje ravne stabljike na kraju kojih se nalaze peterostruko podijeljeni izreckani listovi, u gornjem dijelu trostruki. Cvatovi su sastavljeni od malih zelenkasto-bijelih cvijetica. Ima posebno jak miris i okus.
Sve vrste celera zahtijevaju hranjivo, vlazno zemljiste i dosta organskog gnoja. U vrtu ga je najbolje posaditi pored mjesta gdje se bacaju bio otpaci. Sije se u proljece (mart - april) u posude na prozoru ili u staklenike. Celer klija na svjetlosti pa sjeme ne treba pokrivati zemljom. Kada biljka izraste treba je (u toku maja) rasaditi. Biljka se kasnije razvije pa je potreban razmak 30 - 40 cm. U junu ili julu jos jednom pognojit i cijelo ljeto dovoljno zalijevati. U drugoj godini cvate i ostavlja se samo ukoliko se zeli imati sopstveno sjeme, jer je za ostale potrebe u drugoj godini neupotrebljiv (gorkast).
UPOTREBA: Najvise se upotrebljava u supama (korijen uz mrkvu i persin pri kuhanju, a list sitno isjeckan na kraju), jelima od krompira i mesa, kao i u salatama i sosovima. Vrlo zdrava je i salata od naribanog celera.
Celer sluzi kao diuretik, a i za poboljsavanje apetita i bolje probave. Celerovo lisce skuhano u mlijeku pomaze za izmokravanje, kod reume i gihta, ako se pije toplo. Svjezi sok od lisca pomaze kod bolesti bubrega.
Listovi celera se beru vec od juna. Jedan dio treba osusiti. Iako pri tome gubi svoju jaku aromu, ipak je kao zacin i zimi znacajan. Moze se i zamrznuti. Korijen se vadi iz zemlje po potrebi, a sve sto je ostalo u jesen. Moze se na hladnom drzati cijelu zimu (kao krumpir).
Porodica : Umbelliferae Zemlja porijekla: Europa, Azija, Afrika, J. Amerika
Pogodno mjesto : Suncano do polusjenovito
http://i44.tinypic.com/k5csg.jpg
Celer je dvogodisnja zeljasta biljka, 20 - 60 cm visoka, sa tamnozelenim cvrstim listovima. Iz cvrstog loptastog korijena izrastaju razgranato suplje ravne stabljike na kraju kojih se nalaze peterostruko podijeljeni izreckani listovi, u gornjem dijelu trostruki. Cvatovi su sastavljeni od malih zelenkasto-bijelih cvijetica. Ima posebno jak miris i okus.
Sve vrste celera zahtijevaju hranjivo, vlazno zemljiste i dosta organskog gnoja. U vrtu ga je najbolje posaditi pored mjesta gdje se bacaju bio otpaci. Sije se u proljece (mart - april) u posude na prozoru ili u staklenike. Celer klija na svjetlosti pa sjeme ne treba pokrivati zemljom. Kada biljka izraste treba je (u toku maja) rasaditi. Biljka se kasnije razvije pa je potreban razmak 30 - 40 cm. U junu ili julu jos jednom pognojit i cijelo ljeto dovoljno zalijevati. U drugoj godini cvate i ostavlja se samo ukoliko se zeli imati sopstveno sjeme, jer je za ostale potrebe u drugoj godini neupotrebljiv (gorkast).
UPOTREBA: Najvise se upotrebljava u supama (korijen uz mrkvu i persin pri kuhanju, a list sitno isjeckan na kraju), jelima od krompira i mesa, kao i u salatama i sosovima. Vrlo zdrava je i salata od naribanog celera.
Celer sluzi kao diuretik, a i za poboljsavanje apetita i bolje probave. Celerovo lisce skuhano u mlijeku pomaze za izmokravanje, kod reume i gihta, ako se pije toplo. Svjezi sok od lisca pomaze kod bolesti bubrega.
Listovi celera se beru vec od juna. Jedan dio treba osusiti. Iako pri tome gubi svoju jaku aromu, ipak je kao zacin i zimi znacajan. Moze se i zamrznuti. Korijen se vadi iz zemlje po potrebi, a sve sto je ostalo u jesen. Moze se na hladnom drzati cijelu zimu (kao krumpir).