Sunka
17.08.2009., 06:56
Ribolov bolena u pjeni slapa
http://i306.photobucket.com/albums/nn274/sumarko/1-2106.jpg
Tereni oko slapova, a posebno neposredno ispod njih, dobri su za ribolov velikog broja ribljih vrsta. Na takva mjesta ribe privlači mnoštvo hrane biljnog i životinjskog porijekla, i one se ovdje hrane plivajući u jakoj vodenoj struji i čekajući, između ostalog, da im kakav jestiv zalogaj jednostavno dopliva u usta. Uklije i ostala bijela riba okupljaju se ispod slapova u velikim jatima, a za njima dolaze i predatori koji iskorištavaju vodenu struju vrebajući neoprezan plijen koji, zanešen strujom, ne uspijeva pobjeći munjevitom napadu grabljivice. A jedna od tih grabljivica koja je, na neki način, zaštitni znak takvih mjesta je bolen, koji od početka proljeća pa sve do kasne jeseni neumorno juri za "kederima" ne dozvoljavajući im da predahnu cijeli dan i dobar dio noći. :rtvb:
Manje su oprezni
Za početnike u ribolovu bolena vjerovatno ne postoji izglednije mjesto od pjene slapa za upisati svoje prve primjerke, jer bolen u jakoj struji ispod slapa nema previše vremena za donošenje odluke hoće li ili neće napasti potencijalni obrok, u ovom slučaju vašu varalicu, zbog toga što ta ista struja može dobro poslužiti kederima kao "vjetar u leđa" prilikom bijega i bolen mora reagirati brzo, zbog čega postaje manje oprezan nego u nekim drugim okolnostima. Takva situacija poništava eventualne nedostatke u priboru kojim se lovi, kao što su predebela upredenica ili najlon, ili pak ne baš najbolji odabir varalice. Puno puta se dogodilo da u pjeni slapa lovite bolene na varalice s kojima na drugim terenima nemate niti griza. Još jedna velika prednost ribolova u pjeni je namreškana površina vode zbog čega su česti slučajevi napada bolena na varalicu doslovno pod nogama. Zbog takve površine bolen puno teže uočava ribiča na obali, pa su rjeđe situacije karakteristične za mirnije dijelove toka kada bolen doprati varalicu do same obale i primijetivši ribiča odustane od napada. Kao i na drugim terenima, u pjeni bolena možemo loviti svim vrstama varalica. To znači da u obzir dolaze provjerene metalne varke poput raznih castrnastera ili pilkera, pa čak i manjih žlica, kao i cijela vojska silikonaca, voblera i površinskih varalica u vidu svakojakih popera, propera ili zara.
Ribolov površincima
Daleko najuzbudljiviji ribolov bolena je površinskim varalicama zbog toga što se sve odvija na površini, pred našim očima. Stvar je u načelu jako jednostavna. Najbolje je zauzeti poziciju na jednom od rubnih krajeva slapa i zabaciti varalicu - npr. neki manji poper ili proper po mogućnosti bijelog trbuha - što dalje paralelno sa slapom tako da varalicu plasiramo što više uz slap. Čim varalica dotakne vodu treba započeti s brzim namatanjem kako nam ju vodena struja ne bi odnijela izvan lovne zone. Bolen je jedna od najbržih slatkovodnih riba i niti jedna prezentacija za njega nije prebrza. Bitno je samo da varalica para površinu vode radeći brazdu za sobom i imitirajući na taj način kedera u paničnom bijegu pred grabljivicom. Prvi udarac bolena na površinsku varalicu ostat će vam duboko urezan u sjećanje i takvom obliku ribolova uvijek ćete se rado vraćati. Jedini nedostatak kod "lova površincima u pjeni su česta bolenova promašivanja varalice.
Jedno od objašnjenja zašto je to tako upravo je namreškana, tj. razlomljena površina vode koja u kombinaciji s poprilično brzim povlačenjem varalice stvara optičku varku za bolena kojega inače karakterizira izuzetan vid. Poseban je prizor kada bolen u nastojanju da pogodi varalicu izleti cijeli iz vode i ostavi vas da se u divljenju tresete od uzbuđenja na obali nakon što varku promaši. Nisu rijetke situacije da se bolen zakvači za trokuku s vanjske strane usta ili na nekom drugom mjestu uzduž tijela prilikom udarca na varalicu. Priča s lovom nekim drugim tipovima varalica je više manje ista - daleki zabačaj uz slap i brzo povlačenje varalice. Kod lova voblerima je važno da pravilno rade na određenoj dubini, tj. da ih jaka vodena struja ne izbacuje prema površini ometajući im na taj način akciju.
Pribor
Vrlo je bitno da je kočnica na roli dobro podešena tako da lagano proklizi prilikom bolenova silovitog udarca i prvog pokušaja bijega kada shvati daje ulovljen, jer je obično taj prvi bijeg najjači i ukoliko je kočnica prezategnuta lako se može desiti da se bolen oslobodi rasparanih usta. Bolen često zadnje atome snage čuva za trenutak kada se nađe pod obalom pa tu također treba biti oprezan i treba dobro izmoriti ribu prije prihvaćanja. Iako bolenove dimenzije dozvoljavaju ribolov štapovima lakše gramaže, zbog jake struje u kojoj se lovi poželjno je da oni budu malo krući tako da će štapovi gramaža 15 - 40 ili 20 - 60 g biti više nego dovoljni. Neki se ribolovci kunu u najlon kao jedino ispravno rješenje u ribolovu bolena i sigurno je da korištenje najlona, posebice fluorokarbonskog predveza, daje dobre rezultate, ali u pjeni mnogi bolene love i na upredenicu debljine 0,20 mm. Bilo kako bilo, kod lova upredenicom nema potrebe ići iznad 0,15 mm, dok je gornja granica za najlon 0,25 mm.
Vrijeme lova
U ovo ljetno vrijeme boleni najbolje rade u rano jutro i sumrak zajedno s prvih par sati mraka, ali to ne znači da se oni ne mogu dobro loviti i po najvećem suncu. Ipak, boleni su u ljetnim mjesecima tijekom dana aktivniji ako je vrijeme oblačno. Prosječna težina bolena koji se love u pjeni slapa nije velika, najčešće su to primjerci teški do dva kilograma, no zna se zalomiti i koji veći, a osim bolena u pjeni nas mogu iznenaditi i ulovi nekih drugih vrsta poput klena, soma ili (rjeđe) štuke. Često se dogodi i da varalicu napadnu vrste koje ne spadaju u kategoriju grabljivica poput mrene, podusta ili nosare.
http://i306.photobucket.com/albums/nn274/sumarko/1-2106.jpg
Tereni oko slapova, a posebno neposredno ispod njih, dobri su za ribolov velikog broja ribljih vrsta. Na takva mjesta ribe privlači mnoštvo hrane biljnog i životinjskog porijekla, i one se ovdje hrane plivajući u jakoj vodenoj struji i čekajući, između ostalog, da im kakav jestiv zalogaj jednostavno dopliva u usta. Uklije i ostala bijela riba okupljaju se ispod slapova u velikim jatima, a za njima dolaze i predatori koji iskorištavaju vodenu struju vrebajući neoprezan plijen koji, zanešen strujom, ne uspijeva pobjeći munjevitom napadu grabljivice. A jedna od tih grabljivica koja je, na neki način, zaštitni znak takvih mjesta je bolen, koji od početka proljeća pa sve do kasne jeseni neumorno juri za "kederima" ne dozvoljavajući im da predahnu cijeli dan i dobar dio noći. :rtvb:
Manje su oprezni
Za početnike u ribolovu bolena vjerovatno ne postoji izglednije mjesto od pjene slapa za upisati svoje prve primjerke, jer bolen u jakoj struji ispod slapa nema previše vremena za donošenje odluke hoće li ili neće napasti potencijalni obrok, u ovom slučaju vašu varalicu, zbog toga što ta ista struja može dobro poslužiti kederima kao "vjetar u leđa" prilikom bijega i bolen mora reagirati brzo, zbog čega postaje manje oprezan nego u nekim drugim okolnostima. Takva situacija poništava eventualne nedostatke u priboru kojim se lovi, kao što su predebela upredenica ili najlon, ili pak ne baš najbolji odabir varalice. Puno puta se dogodilo da u pjeni slapa lovite bolene na varalice s kojima na drugim terenima nemate niti griza. Još jedna velika prednost ribolova u pjeni je namreškana površina vode zbog čega su česti slučajevi napada bolena na varalicu doslovno pod nogama. Zbog takve površine bolen puno teže uočava ribiča na obali, pa su rjeđe situacije karakteristične za mirnije dijelove toka kada bolen doprati varalicu do same obale i primijetivši ribiča odustane od napada. Kao i na drugim terenima, u pjeni bolena možemo loviti svim vrstama varalica. To znači da u obzir dolaze provjerene metalne varke poput raznih castrnastera ili pilkera, pa čak i manjih žlica, kao i cijela vojska silikonaca, voblera i površinskih varalica u vidu svakojakih popera, propera ili zara.
Ribolov površincima
Daleko najuzbudljiviji ribolov bolena je površinskim varalicama zbog toga što se sve odvija na površini, pred našim očima. Stvar je u načelu jako jednostavna. Najbolje je zauzeti poziciju na jednom od rubnih krajeva slapa i zabaciti varalicu - npr. neki manji poper ili proper po mogućnosti bijelog trbuha - što dalje paralelno sa slapom tako da varalicu plasiramo što više uz slap. Čim varalica dotakne vodu treba započeti s brzim namatanjem kako nam ju vodena struja ne bi odnijela izvan lovne zone. Bolen je jedna od najbržih slatkovodnih riba i niti jedna prezentacija za njega nije prebrza. Bitno je samo da varalica para površinu vode radeći brazdu za sobom i imitirajući na taj način kedera u paničnom bijegu pred grabljivicom. Prvi udarac bolena na površinsku varalicu ostat će vam duboko urezan u sjećanje i takvom obliku ribolova uvijek ćete se rado vraćati. Jedini nedostatak kod "lova površincima u pjeni su česta bolenova promašivanja varalice.
Jedno od objašnjenja zašto je to tako upravo je namreškana, tj. razlomljena površina vode koja u kombinaciji s poprilično brzim povlačenjem varalice stvara optičku varku za bolena kojega inače karakterizira izuzetan vid. Poseban je prizor kada bolen u nastojanju da pogodi varalicu izleti cijeli iz vode i ostavi vas da se u divljenju tresete od uzbuđenja na obali nakon što varku promaši. Nisu rijetke situacije da se bolen zakvači za trokuku s vanjske strane usta ili na nekom drugom mjestu uzduž tijela prilikom udarca na varalicu. Priča s lovom nekim drugim tipovima varalica je više manje ista - daleki zabačaj uz slap i brzo povlačenje varalice. Kod lova voblerima je važno da pravilno rade na određenoj dubini, tj. da ih jaka vodena struja ne izbacuje prema površini ometajući im na taj način akciju.
Pribor
Vrlo je bitno da je kočnica na roli dobro podešena tako da lagano proklizi prilikom bolenova silovitog udarca i prvog pokušaja bijega kada shvati daje ulovljen, jer je obično taj prvi bijeg najjači i ukoliko je kočnica prezategnuta lako se može desiti da se bolen oslobodi rasparanih usta. Bolen često zadnje atome snage čuva za trenutak kada se nađe pod obalom pa tu također treba biti oprezan i treba dobro izmoriti ribu prije prihvaćanja. Iako bolenove dimenzije dozvoljavaju ribolov štapovima lakše gramaže, zbog jake struje u kojoj se lovi poželjno je da oni budu malo krući tako da će štapovi gramaža 15 - 40 ili 20 - 60 g biti više nego dovoljni. Neki se ribolovci kunu u najlon kao jedino ispravno rješenje u ribolovu bolena i sigurno je da korištenje najlona, posebice fluorokarbonskog predveza, daje dobre rezultate, ali u pjeni mnogi bolene love i na upredenicu debljine 0,20 mm. Bilo kako bilo, kod lova upredenicom nema potrebe ići iznad 0,15 mm, dok je gornja granica za najlon 0,25 mm.
Vrijeme lova
U ovo ljetno vrijeme boleni najbolje rade u rano jutro i sumrak zajedno s prvih par sati mraka, ali to ne znači da se oni ne mogu dobro loviti i po najvećem suncu. Ipak, boleni su u ljetnim mjesecima tijekom dana aktivniji ako je vrijeme oblačno. Prosječna težina bolena koji se love u pjeni slapa nije velika, najčešće su to primjerci teški do dva kilograma, no zna se zalomiti i koji veći, a osim bolena u pjeni nas mogu iznenaditi i ulovi nekih drugih vrsta poput klena, soma ili (rjeđe) štuke. Često se dogodi i da varalicu napadnu vrste koje ne spadaju u kategoriju grabljivica poput mrene, podusta ili nosare.