lavandica
21.06.2010., 12:58
Kad čovjek oboli od dijabetesa, njegova okolina najprije reagira konstatacijom da je to danas jako česta bolest, da svatko poznaje nekog oboljelog od dijabetesa, da se s tim da živjeti. Često čujemo i kako netko poznaje nekoga tko se "toga zla uspio riješiti", možda nekim čajem, odlaskom travaru, promjenom stila života.
Pa da razjasnimo najprije što se događa u tijelu čovjeka koji oboli od dijabetesa. Pokušat ću objasniti najjednostavnije kako znam. Dakle, kad zdrava osoba pojede sendvič, njezin mozak odašilje signal gušterači neka izluči određenu količinu inzulina, jer naše tijelo savršeno zna koliko inzulina treba da bi se pokrio jedan sendvič. I tako za kratko vrijeme šećer u krvi nakon obroka opet padne na poželjnu, normalnu razinu.
Kod mene, nakon pojedenog sendviča (kojeg usput budi rečeno izbjegavam, ali to je druga priča) mozak odašilje signal gušterači, ali ona ne radi ništa. Sve druge funkcije gušterače rade normalno, ali inzulin ne proizvodi. Barem ne iskoristiv. Tako se hrana ne može pretvoriti u energiju i putem inzulina - ključa za ulazak glukoze u stanicu osnažiti naše tijelo. Posljedica toga je osiromašenje svih naših tjelesnih stanica energijom i snagom. Zato se događa da novooboljeli dijabetičari naglo omršave.
Ipak, kod nekih ljudi gušterača ne prestane potpuno funkcionirati, već samo oslabi, pa inzulina nema dovoljno ili nije dovoljno funkcionalan. Takvim se bolesnicima uglavnom prepisuje promjena načina života ili se liječe tabletama, jer postoji šansa da organizam iscrpljen debljinom, povećanim masnoćama u krvi ili nedovoljnim kretanjem ponovno uspostavi ravnotežu i počne proizvoditi poželjnu količinu inzulina.
Za ljude kojima je gušterača potpuno prestala proizvoditi inzulin propisuju se injekcije inzulina. To znači da ja za onaj sendvič s početka priče sama moram procijeniti koliko mi je inzulina potrebno za pokrivanje obroka i ubrizgati inzulin putem injekcije.
Dijabetes je nezgodna bolest. Njezina je posebnost u tome što ne boli i što postoji jedno vrijeme u kojem nećete vidjeti ozbiljne posljedice svojeg neodgovornog ponašanja prema svojem dijabetesu.
Posljedice dolaze polako i onda jednog dana sustižu neodgovornog bolesnika. Rana na stopalu ili ruci više ne želi zarasti, sve je učestaliji svrab kože, oftalmolog je konstatirao da postoje promjene na očima, ni nefrolog baš nije zadovoljan nalazom - previše je bjelančevina u urinu.
Prije otprilike petnaest godina na jednom sam pregledu srela gospođu od kojih 70 godina koja je više od polovice svojeg života bila dijabetičar. Nije imala gotovo nikakvih posljedica svoje bolesti. Sjećam se kako je rekla: "Vozim tako da uvijek gledam da mi je jedna strana ceste stabilna i bez rupa. Ako na drugoj strani naiđem na rupe, malo ću se stresti, ali moj auto neće stati." Ta gospođa i mnogi starci koje poznajem dokaz su kako se sa dijabetesom može kvalitetno živjeti. Isto su tako dokaz da se s dijabetesom može kvalitetno umrijeti mnogi mladi ljudi koji su oboljeli kad i ja, prije 30 godina, ali danas nažalost više nisu živi.
Do svoje desete godine isprobala sam mnoge prirodne lijekove i metode za borbu protiv dijabetesa. Od čarobnih biljnih napitaka, čajeva, pečenih i mljevenih zrnaca graha, različitih namočenih biljaka... Sad s vremenskim odmakom mogu reći kako u mojem mjestu ne postoji nijedna prasica koja je pojela što i ja, jer takvog miksa nema. Prednost bilja je u tome što su mi moji roditelji servirali ono što je jestivo, isprobavali smo i tražili rješenje, ali nikad nismo preskočili inzuline.
Danas sam radijska voditeljica, radim i još jedan honorarni posao, mogu biciklom prijeći 20 kilometara, kopati u vrtu i slične stvari. Dijabetes me ni u čemu bitnom nije ograničio. Nemam djecu, ali mnoge moje poznanice - dijabetičarke su i majke. To je više stvar izbora ili sudbine nego dijabetesa.
Ako ste upravo oboljeli od dijabetesa ili imate nekog u kući i obitelji kojeg je zadesila takva sudbina, pogledajte što mu je u šalici ili čaši. Ako nije alkoholno, slatko ni gazirano, ta je osoba pronašla savršen napitak u borbi za snižavanje šećera u krvi. Drugim riječima, potrebno je piti dosta tekućine, a svatko si može izabrati ono što mu najviše paše, s netom nabrojenim iznimkama (ne slatko, gazirano i alkoholno). Laički rečeno, pijenjem tekućine "ispiremo" organizam od šećera.
U dobroj namjeri, pobrojat ću neke biljne jedinke koje su se u mojem iskustvu s dijabetesom pokazale dobrima.
1. Čajevi protiv dijabetesa
Različiti proizvođači u čajne mješavine uvrštavaju različite biljke. Česte su kopriva (čisti organizam), poljska preslica (odlična za bubrege), stolisnik (odličan za oporavak svakog iscrpljenog organizma) i slično. Svatko nek si nađe omiljenu mješavinu.
2. Cimet
Danas prihvaćen kao djelotvoran za snižavanje šećera. Treba ga uzimati jedno ograničeno vrijeme, a onda napraviti pauzu. Mana mu je to što ga neki ljudi ne podnose zbog žgaravice (tablete cimeta su vjerojatno bolji izbor) i što sadrži neke tvari poput kumarina zbog kojih ga moramo uzimati s oprezom.
3. Mlade mahune
Isprobajte: vidljivo snižavaju razinu šećera u krvi. Ali, nažalost, samo prva dva tjedna kad ih počnete brati. S vremenom dobro djelovanje mahuna na ćušpajz opada.
4. Batat
Odnedavno hit u nutricionizmu, kako za zdrave, tako i za oboljele od dijabetesa. Odlikuje ga niski glikemijski indeks, što znači da nakon što pojedemo batat šećer previše ne poraste, a uz to batat ima puno antioksidativnih svojstava i daje nam puno energije.
To je ono što mi je ovom prilikom palo na pamet u vezi dijabetesa i ljekovitog bilja.
Na kraju, samo još jedno upozorenje: štogod uzimali kao nadopunu standardnom liječenju dijabetesa, nikad nemojte prestati uzimati lijekove iz klasične medicine i bilje shvatite kao pripomoć. Današnji inzulini dobiveni su u modernim laboratorijima, isti su kao i inzulin koji izlučuje čovjek i ne "tuku" se s biljnim čajevima i sličnim pripravcima.
Pa da razjasnimo najprije što se događa u tijelu čovjeka koji oboli od dijabetesa. Pokušat ću objasniti najjednostavnije kako znam. Dakle, kad zdrava osoba pojede sendvič, njezin mozak odašilje signal gušterači neka izluči određenu količinu inzulina, jer naše tijelo savršeno zna koliko inzulina treba da bi se pokrio jedan sendvič. I tako za kratko vrijeme šećer u krvi nakon obroka opet padne na poželjnu, normalnu razinu.
Kod mene, nakon pojedenog sendviča (kojeg usput budi rečeno izbjegavam, ali to je druga priča) mozak odašilje signal gušterači, ali ona ne radi ništa. Sve druge funkcije gušterače rade normalno, ali inzulin ne proizvodi. Barem ne iskoristiv. Tako se hrana ne može pretvoriti u energiju i putem inzulina - ključa za ulazak glukoze u stanicu osnažiti naše tijelo. Posljedica toga je osiromašenje svih naših tjelesnih stanica energijom i snagom. Zato se događa da novooboljeli dijabetičari naglo omršave.
Ipak, kod nekih ljudi gušterača ne prestane potpuno funkcionirati, već samo oslabi, pa inzulina nema dovoljno ili nije dovoljno funkcionalan. Takvim se bolesnicima uglavnom prepisuje promjena načina života ili se liječe tabletama, jer postoji šansa da organizam iscrpljen debljinom, povećanim masnoćama u krvi ili nedovoljnim kretanjem ponovno uspostavi ravnotežu i počne proizvoditi poželjnu količinu inzulina.
Za ljude kojima je gušterača potpuno prestala proizvoditi inzulin propisuju se injekcije inzulina. To znači da ja za onaj sendvič s početka priče sama moram procijeniti koliko mi je inzulina potrebno za pokrivanje obroka i ubrizgati inzulin putem injekcije.
Dijabetes je nezgodna bolest. Njezina je posebnost u tome što ne boli i što postoji jedno vrijeme u kojem nećete vidjeti ozbiljne posljedice svojeg neodgovornog ponašanja prema svojem dijabetesu.
Posljedice dolaze polako i onda jednog dana sustižu neodgovornog bolesnika. Rana na stopalu ili ruci više ne želi zarasti, sve je učestaliji svrab kože, oftalmolog je konstatirao da postoje promjene na očima, ni nefrolog baš nije zadovoljan nalazom - previše je bjelančevina u urinu.
Prije otprilike petnaest godina na jednom sam pregledu srela gospođu od kojih 70 godina koja je više od polovice svojeg života bila dijabetičar. Nije imala gotovo nikakvih posljedica svoje bolesti. Sjećam se kako je rekla: "Vozim tako da uvijek gledam da mi je jedna strana ceste stabilna i bez rupa. Ako na drugoj strani naiđem na rupe, malo ću se stresti, ali moj auto neće stati." Ta gospođa i mnogi starci koje poznajem dokaz su kako se sa dijabetesom može kvalitetno živjeti. Isto su tako dokaz da se s dijabetesom može kvalitetno umrijeti mnogi mladi ljudi koji su oboljeli kad i ja, prije 30 godina, ali danas nažalost više nisu živi.
Do svoje desete godine isprobala sam mnoge prirodne lijekove i metode za borbu protiv dijabetesa. Od čarobnih biljnih napitaka, čajeva, pečenih i mljevenih zrnaca graha, različitih namočenih biljaka... Sad s vremenskim odmakom mogu reći kako u mojem mjestu ne postoji nijedna prasica koja je pojela što i ja, jer takvog miksa nema. Prednost bilja je u tome što su mi moji roditelji servirali ono što je jestivo, isprobavali smo i tražili rješenje, ali nikad nismo preskočili inzuline.
Danas sam radijska voditeljica, radim i još jedan honorarni posao, mogu biciklom prijeći 20 kilometara, kopati u vrtu i slične stvari. Dijabetes me ni u čemu bitnom nije ograničio. Nemam djecu, ali mnoge moje poznanice - dijabetičarke su i majke. To je više stvar izbora ili sudbine nego dijabetesa.
Ako ste upravo oboljeli od dijabetesa ili imate nekog u kući i obitelji kojeg je zadesila takva sudbina, pogledajte što mu je u šalici ili čaši. Ako nije alkoholno, slatko ni gazirano, ta je osoba pronašla savršen napitak u borbi za snižavanje šećera u krvi. Drugim riječima, potrebno je piti dosta tekućine, a svatko si može izabrati ono što mu najviše paše, s netom nabrojenim iznimkama (ne slatko, gazirano i alkoholno). Laički rečeno, pijenjem tekućine "ispiremo" organizam od šećera.
U dobroj namjeri, pobrojat ću neke biljne jedinke koje su se u mojem iskustvu s dijabetesom pokazale dobrima.
1. Čajevi protiv dijabetesa
Različiti proizvođači u čajne mješavine uvrštavaju različite biljke. Česte su kopriva (čisti organizam), poljska preslica (odlična za bubrege), stolisnik (odličan za oporavak svakog iscrpljenog organizma) i slično. Svatko nek si nađe omiljenu mješavinu.
2. Cimet
Danas prihvaćen kao djelotvoran za snižavanje šećera. Treba ga uzimati jedno ograničeno vrijeme, a onda napraviti pauzu. Mana mu je to što ga neki ljudi ne podnose zbog žgaravice (tablete cimeta su vjerojatno bolji izbor) i što sadrži neke tvari poput kumarina zbog kojih ga moramo uzimati s oprezom.
3. Mlade mahune
Isprobajte: vidljivo snižavaju razinu šećera u krvi. Ali, nažalost, samo prva dva tjedna kad ih počnete brati. S vremenom dobro djelovanje mahuna na ćušpajz opada.
4. Batat
Odnedavno hit u nutricionizmu, kako za zdrave, tako i za oboljele od dijabetesa. Odlikuje ga niski glikemijski indeks, što znači da nakon što pojedemo batat šećer previše ne poraste, a uz to batat ima puno antioksidativnih svojstava i daje nam puno energije.
To je ono što mi je ovom prilikom palo na pamet u vezi dijabetesa i ljekovitog bilja.
Na kraju, samo još jedno upozorenje: štogod uzimali kao nadopunu standardnom liječenju dijabetesa, nikad nemojte prestati uzimati lijekove iz klasične medicine i bilje shvatite kao pripomoć. Današnji inzulini dobiveni su u modernim laboratorijima, isti su kao i inzulin koji izlučuje čovjek i ne "tuku" se s biljnim čajevima i sličnim pripravcima.